...gravitacija postaje sve snažnija...prijeti da me silom prizemlji...
ipak...noćas dajem sebi za pravo da
kao i svakog punog Mjeseca zaželim samo jednu malenu želju...jako, jako, jaaako malenu...da pokucaš na moja vrata...

noć...utihnulo je sve...

Ne čuje se kucanje na vrata koja zatvarala sam čuvajući Tebe od mojih bježanja...traženja...
Već dugo Te nema...
...I bez ijednog pitanja...gledam Te u pukotinama sebe...i pristajem...po tko zna koji put...pristajem...

(a Mjesec ću ipak...da!...)

"Neću govoriti o svojim željama.
Čemu? Ti ih ionako znaš kao
što i ja znam da me vežu uz Zemlju
dok moja duša stremi Nebu.
Ništa. Samo tu se sve rađa.
Iz Praznine u kojoj je dubina.
Ne pitam sebe, Tebe pitam što Ti
želiš ?
I smijem se radosna, jer to što želiš
mogu dati, ljubav bezuvjetnu živeći
s tobom nov Početak."

Full Moon
100% fool

Ti smiješ se...ja borim se...
ne mogu ustati....slaba sam...
ne mogu napraviti tih par koraka iz sna u stvarnost, bojeći se da neću naći ono što sam izgubila - svoju kutiju iluzija...
"Neću se sažaliti," šapćeš mi, "morao sam te probuditi"...